PTSP, Emotivna Trauma i Ubrzanje Terapije: Terapeut dijeli praktične savjete

[00:00:00] Speaker A: Dobrodošli u Exile in Rising. Ja sam Anna Majl. Po prvi put snimit ću ovo na srpskom jeziku, tako da vidit ćemo kako će da izgleda. Radim i živim u Torontu. Inače sam somatski terapeut, specializiran za PTSP i oporava kut kompleksne traume. Inače sam osnivač Asomatic Trauma Recovery Center. gdje radim sa žrtvama narcissističkog i sadističkog zlostavljanja, sa ljudima koji su preživili rat, sistematske represije i složene traume. Ono što želim danas da podelim dio svog znanja za sve ljude koje se nalaze danas u terapiji, znači koje viđaju terapeute i načina koje možete, znači, ubrzati svoj oporavak jer na kraju dana niko ne želi biti sa terapeutom godinama, znači taj proces svi želimo što prije da diplomiramo pa da krenemo. Znači dijelit ću svoje iskustvo koje ja vidim sa svojim terapeutima. Ja imam kliniku u Torontu i inače vodim podcast Excellent Rising. U klinici, kao što sam rekla, znači radim sa klinitima 1.1. i isto tako sam mentor mnogim terapeutima u domenu somatske terapije za lječenje kompleksne traume. Mnogo puta mi smo toliko očajni da se iscilimo, da ozdravimo. I kad kažem isciljenje i ozdravljenje, ne mislim na fizičku bolest, nego na mentalno zdravljet. I pokušavamo sve, a često sve znači sve. [00:01:50] Speaker B: Izvan vlastitih kapaciteta. izvan. [00:01:55] Speaker A: Izvan našeg tijela. Trauma. [00:01:59] Speaker B: Se dešava u našem tijelu, znači u. [00:02:05] Speaker A: Našem nernom sistemu. Nije izvan njega. I mi često odbacujemo, znači, naše tijelo na našu kućnu adresu jer vjerujemo da nemamo kapaciteta za izličenje. jer naše tijelo nosi sjećanje na vlastitu izdaju. Kad nam je tijelo, znači, pod velkim pritiskom anksioznosti, kad ne možemo da dišemo, kad nevamo mir i činjenica je da upravo liječenje našeg mentalnog zdravlja i fizičkog zdravlja je vraćanje, znači vraćanje našem kapacitetu u našem tijelu. Ono što ćete vidjeti često je način na koji jednostavno toliko je toga se previše dešava unutar tijela Najbrži način da se limiše taj osjećaj pritiska je alkohol, previše jedemo, droge, seksualne aktivnosti koje prelaze u adikciju, odlazak kod vračara gdje jednostavno želimo da čujemo to uvjerenje i samopovzdanje da će biti nešto bolje. Upravo radi tog manjka samopovzdanja u naš kapacitet da možemo da ozdravimo i apsolutno možemo, znači naše tijelo ima takav kapacitet da se regeneriše. da se oporavi. I nama je uvijek centar naše pažnje na žalost, u traumi i u post-traumatskom stresu uvijek se gleda van, van sebe. Znači mi gledamo to nešto što će se desiti, što će nam još uvijek potvrditi našu istoriju priču u pravusi. taj neko nam je nešto radio i apsolutno ne negiramo da taj neko ima impakt na naše zdravlje, ali isto tako, u isto vrijeme, čim mi držimo naš fokus na tog nekog ko će nas izliječiti. [00:04:35] Speaker B: U isto vrijeme, a oporavak kreće onom momentu. Kada kažemo, fa, u ovom tijelu gdje ja. [00:04:47] Speaker A: Živim i gdje boravim, koliko god godina. [00:04:51] Speaker B: Dejam ispred sebe, je moje tijelo, je moja crkva, je moja crkva, je moj dom, moje ognjište, koje sam možda zaboravila. [00:05:12] Speaker A: Da posjetim, da upalim tu vatru, da skuvam taj ručak koji je zdrav da sjedim sama sa sobom i sa svojim mislima gdje će se razviti taj osjećaj saopouzdanja i osjećaj saosjećanja sa sobom, znači između mene i mene, kada osjetim da ne mogu više da dišem, da ne mogu više da, či da se susretnem. [00:05:47] Speaker B: Sa još jednim danom. Isciljenje. [00:05:55] Speaker A: Od slomljenog srca od bolnih sjećanja iz djetinstva, znači trauma iz djetinstva, od onoga čemu smo gledali i vidjeli, pazite, cijeli naš narod, znači naš srpski narod, ja sam srpkinja iz Hrvatske, cijeli naš narod, znači i Srbi i Bošnjaci i Hrvati, mi smo eksponirani generacijama gdje svjesno i nesvjesno smo bili eksponirani ekstremnim traumama, traumama koje znači mi u somatskoj terapiji su u kategoriji horora, ali isto tako za generacije koje su rođene, znači poslije ratova u Jugoslaviji, znači posle devedesetih. Ako želite mogu o tome da pričam. Znači postoji transgeneracijska trauma gdje će gen na bilo koji Osećaj neizvjesnosti da se probude i taj gen sad znamo da se aktivira od 7 do 14 generacija iza. Ako sad imamo jednu Maju koja živi u Beogradu, a čija mama Milena je izbjegla 95. i iz Hrvatske prošla kroz rat da Maja će da osjeti u svom tijelu memoriju svoje mame koja je, znači, proživjela taj rat i Maja, ni kriva ni dužna, ne okrivljamo znači njenu mamu, njeno tijelo samo po sebi će biti više eksponirano da osjeti anksijons bez razloga. I sad ta jedna Maja ide u ulicama Beograda, ne razumije zašto osjeća anksioznost iz dana u dan. Ima normalan posao, ima dobrog partnera, djeca su okej, ali znači dešava se konstantno znači ta anksioznost i Maja znači sad može da da jede previše, ili da koristi ljekove, ili alkohol, ili da ide, znači, ko silnih vraćara. Jer nema, apsolutno nema razloga zašto bi bila, znači, za njenu psihu, ili tako, zašto bi bila nervozna. Međutim, ako je Maja, znači, živi u državi. [00:08:39] Speaker B: Gdje je uvijek tinja neizvijesnost, Taj gen. [00:08:45] Speaker A: Epigenetika, znači ulazimo sad u epigenetiku, je apsolutno predispoziran Da se probudi daleko brže i jače radi njene mame koja dolazi iz rata, koja je proživjela rata. U somlackoj terapiji koje recimo ja radim sa klijentima, ono što treba da se stvara, znači temelja, to je kapacitet da se opusti i opuštanje ne u smislu ајде сада диши и понављаје неке амфирмације. Значи, не можеш једноставно завести ни преварити свој мозак за преживљавање који абсолютно има једну невероватну интелигенцију. Значи, опуштање, прављење то капацитета да се тјело опусти, значи и место има мир, има довољно вере, u sebe da ovaj moj organizam u kome živim, ova moja biologija, uključujući kako se osjećamo, znači naše emotivno. [00:10:07] Speaker B: Stanje, će naći mjesto za regeneraciju. [00:10:16] Speaker A: I nerneće li se regenerišu, ili tako? I to je skroz drugačije od kolapsa ili što zovemo resignation syndrome. Ako želite na engleskom, znači, samo pogledajte epizode koje sam imala vezano za resignation syndrome. Znači, taj kolaps kolaps za osobu sa traumom i post-traumatskim poremećajem znači stanje odustajanja. I to je strašno stanje, znači to možemo o drugoj epizodi ako želite da pričamo o tome. To je taj osjećaj gdje ja ne vremim više sebi. I nemam nikoga kome mogu vjerovati i to je mjesto velike izolacije. i usamljenom stanje. Opuštanje ima jako sličan ton u tijelu što se tiče mišića, u kostima, u faši, ne znam koje je to riječi na srpskom, ali razlika je ogromna, znači kolaps i odustajanje, opuštanje je mir i regeneracija. i opuštanje se događa u tom relacijskom polju. [00:11:42] Speaker B: Gdje ja vjerujem između sebe i nečega. Znači. [00:11:50] Speaker A: U tom polju. Može. [00:11:54] Speaker B: Da se osjetim moje tijelo vjeruje da će me ova stolica držati. da će moja leđa biti podržana. Neko. [00:12:10] Speaker A: Ko ima partnera u koga može da. [00:12:13] Speaker B: Vjeruje kad partner stavi ruku iza srca na leđa u tom relacijskom polju Sada. [00:12:24] Speaker A: Ulazimo u terapijski dio, znači kao terapeut. Znači sam specializirana za somatski dodir, za lječenje trauma i PTSD-a. Znači u tom polju koju stvaramo, između, recimo ja stavim ruku na leđa, znači da. [00:12:44] Speaker B: Je mjesto gdje je srce, to srce. [00:12:51] Speaker A: I mišići imaju poverenja da će moja. [00:12:55] Speaker B: Ruka biti tu. I. [00:12:58] Speaker A: To traži apsolutno disciplinu da se uspori. da nema jurnjave, da nema mozga koji će odmah reći, ma ja, taj je glupost, ma daj mozga, ma daj, je li tako? Znači, i to je praksa koju se mora raditi sa terapeutom, kako da terapeuc mama smanji tu negaciju koja će doći automatski. Znači bilo koji terapeut koji radi inner parts, koji radi sa unutarnjim dijelovima, poznati kao IFS, znači kako da odvoji Znači, te dijelove koji nas negiraju, minimaziraju, koji nas guraju, znači da uvijek nešto drugo radimo i koji nam ne dozvoljavaju da usporimo. Koji je jako inteligentan dio naše preživljavanje jer, vidi ovo, majina mama da je usporila. [00:14:02] Speaker B: Kada je bežala u vreme rata, bi bila ubijena. [00:14:11] Speaker A: I. [00:14:11] Speaker B: Za taj mozak usporenje znači smrt. Sve. [00:14:20] Speaker A: Se to može raditi i ono što želim, znači s vrha ovo podcast, a ovo je sad prva epizoda, većemo kako ide. i je samo jedan poziv da tijelo biologija. [00:14:33] Speaker B: Soma, znači soma, somatski dio, ima nevrovatnu inteligenciju kako da nas održi sigurnim i živim. I. [00:14:48] Speaker A: Što je nekad radilo prije 10 godina, 15 godina ili godinu dana je imalo svoju adaptaciju al danas to može biti jako nezdravo, znači može biti malignant. Među mojim terapeutima, znači u Kanadi i Americi, kažemo once adaptive, now maladaptive. Što je imalo svoju svrhu, danas može da bude kancerogeno. Znači više nema svoju svrhu. i sa pravim terapeutom, znači sve te adaptacije koje su imali smisla apsolutno mogu da se reformišu, znači nirni sistem i mozak je jako, jako adaptivan, može da se izreguliše i da se vrati na normalno stanje. Znači u tom momentu, u tom relacijskom polju, ljudi koji su vjernici, znači postoji to relacijsko polje gdje znaš da će tvoj anđeo, tvoj bog, tvoj svetac vjera ima. [00:16:01] Speaker B: Spona gdje znaš da se može u. [00:16:04] Speaker A: Tu momentu prepustiti. Isto tako, pored vjere, mi želimo da se prepustimo u to relacijsko polje između sebe. [00:16:19] Speaker B: I sebe, jel' tako? Znači. [00:16:21] Speaker A: Između mene, između mog emotivnog dijela i mog fizičkog dijela, ja želim da napravim tu korelaciju gdje mogu vjerovati svom tijelu, iako mene moje tijelo može izdavati svaki dan zato što bolujem od nečega. Ali ne znači da to polje, polje u kojem možemo naći mjesto gdje možemo da uđemo u relacijski odnos vjerujem i prepuštam se. I. [00:16:53] Speaker B: Tu počinje, tu počinje isciljenje. I. [00:16:59] Speaker A: Za isciljenje od traume potrebna su mikroučenja, mikroiskustva. Mozak koji preživljava, mozak, trauma mozak, želi odmah, sve odmah, znači kao što sam rekla. Ali upravo ta antidota je kako samo da. [00:17:21] Speaker B: Kažete sebi Danas počinjem sa mikro eksperimentima. Mikro eksperimentima, ništa veliko, ništa bobastično. Mikro eksperimenti. I. [00:17:38] Speaker A: Neko ko... ako... [00:17:40] Speaker B: Ako je tijelo duboko i depresijim. [00:17:48] Speaker A: Ili evansioznost, recimo pričamo o toj Maji, fiktivnom liku Maja. Najefikasniji način da počnemo naše lječenje i naš oporavak je jednostavno samo da se rukom. [00:18:09] Speaker B: Dodirnemo srce i da se kaže, znači. [00:18:16] Speaker A: Između mene i mene, da ja kažem. [00:18:22] Speaker B: Anksioznost je dio prošlosti. Danas krenću sa mikro eksperimentima. I taj mikro eksperiment je upravo ovaj gdje sam stala gdje sam vidjela sebe svoje stanje i gdje sam nježna prema sebi. gdje. [00:18:53] Speaker A: Ne osuđujem sebe, gdje ne bježim od. [00:18:55] Speaker B: Sebe, gdje ne tražim okolo. [00:19:03] Speaker A: Nego gdje. [00:19:03] Speaker B: Sam pogledala svoje srce, svoju dušu, svoje tijelo i gdje sam rekla sebi mikro eksperimenti. Ruka na srce, ruka na srce, Ruka na srce između sebe i sebe možeš reći Ne znam kad, ali znam Da ćemo ovo riješiti Nisi sama Imaš mene I ne znam Ja, dali imam potpuno samopouzdanje, ali imam izvore. Imam evo ovaj podcast, imam edukaciju, imam svoje rituale. I to je to, okej? To je to. [00:20:20] Speaker A: Ja. [00:20:20] Speaker B: Sam Ana Majl, somatski terapeut za oporava. [00:20:26] Speaker A: Kod kompleksne traume. Prvi. [00:20:29] Speaker B: Put ovo radim na srpskom jeziku. Nadam se da će imati efekta, javite mi. I do sljedećeg puta, puno ljubavi, puno nježnosti. [00:20:46] Speaker A: Puno vjere u sebe. i. [00:20:53] Speaker B: Puno pozdrava.